Tango je ples raspet između ljubavi i mržnje, vatre i leda, suza i smijeha. Eros i Tanatos. Tango liči na igru ljubavnika osuđenih na smrt. Smrt od ljubavi. Ne zna se da li svoj ples završavaju u vatri strasti ili sa nožem u leđima.

Svaka igra đavolja je rabota. A tango sa đavolom je put u propast. Zato i jeste sladak.

U romanu Jovana Popovića ne igra samo bogataš tango sa đavolom. U njemu svaki od Jovanovih junaka igra ovaj strastveni ples sa vlastitom sudbinom. Vještom rukom, i sa lakoćom pripovjedača znalca, pisac ovoga romana sa čitaocem pleše tango, čineći od samog čitanja čaroliju sa kojom je teško rastati se. Baš kao što se i tango ne pleše samo jednom, tako se i ovaj roman mora pročitati više puta.

Dr Nele Karajlić